Jak u toj milosti, i ti ljubi Gospodina koji te je stvorio na svoju sliku, sebi nalik, ljubi ga svim srcem, svom dušom, svom snagom i svim duhom svojim. Jednom riječju, cijelom svojom osobom i čitavim svojim životom. U toj potpunoj nepodijeljenoj ljubavi sve je tvoje monaško zvanje. Znajući, naime, da je on ljubio tebe darom svega svoga života, zauzvrat ga možeš ljubiti darom svega tvoga života. Toliko te ljubio, dajući ti svoga jedinoga Sina, da i ti slobodno izabireš odgovoriti mu darom svoga jedinog života. Taj prinos cijeloga tvoga bića Ljubavi iz ljubavi, poziva te da prihvatiš sve izgubiti kako bi zadobio Krista. Na taj način naučit ćeš da je sve ništa i ništa sve. Jer ako sve tebi pripada, ti si Kristov, a Krist je Božji.

Tako ćeš biti monah ili monahinja imajući “oči jedino za Boga, želju jednino za Bogom samim, sve primjenjujući na Boga i želeći služiti jedino Bogu; u miru s Bogom, postat ćeš uzrokom mira drugima. ”