Dopusti u međuvremenu priznati da je tvoja spontanost neiskrena. Jasno uvidi da je dno tvoga biće egocentrično, sebično, ljubomorno, agresivno, lukavo, i da u njemu đavao, tužitelj tvoje braće, neprestano traži koga da proždre, sijući kukolj u noći.

Da bi se otvorio ljubavi morat ćeš se, dakle, neprestano otimati ne-ljubavi. Bez toga prvog preduvjeta poniznosti i obraćenja nikad nećeš znati ljubiti.

To ćeš bolje ljubiti braću što bolje budeš znao ljubiti sebe samog.

Ako si ujedinjen u sebi, bit ćeš oruđe jedinstva; ako si pomiren sa sobom, pomirivat ćeš druge. Ljubi sebe ponizno i ponosno, ljubavlju kojom te Bog ljubi i, polazeći od toga, ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe. To je drugi preduvjet za ljubav prema bližnjemu.

Ljubi se sve do samozaborava.

Postoji ljubav koja prima, ljubav koja dijeli, ljubav koja daje i koja se daje, i konačno, ljubav koja se žrtvuje. Kao monaha ili monahinju Bog te upravo tu čeka. Budeš li jednoga dana mogao reći da više ne tražiš samoga sebe, živjet ćeš najsretniji mogući život i ljubav će Božja postati vidljiva kroz tebe. To je treći preduvjet za ljubav prema drugima.